Slavomir Olejar

Ruthenians (Rusyns) went through the ups and downs of their political and economic importance within Europe over time. From a trading partner and a military ally, to the fragmentation of territory between neighboring countries, centuries have passed in which the majority of the Ruthenian intelligentsia were assimilated into other nations, leaving the common people exposed to all possible types of exploitation and abuse. But it was from that and such people that some of the great minds came from and left a lasting mark in European and world culture and science.

Turcizmi u rusinskom jeziku Otomansko carstvo se, posle uspešnih ratva na svojim istočnim granicama i osvajanju teritorija u Africi, počelo širiti na zapad i zauzimati teritorije Evrope. Tragovi njihovih osvajanja su ostali u rečnicima pokorenih naroda među kojima su delimično bili i Rusini. Trajanje prisustva Otomanske imperije na nekoj teritoriji je proporcionalno turcizmima u relevantnom jeziku.

Cilj ovog teksta je pronaći moguće interakcije koje, suprotno ustaljenim satnovištima, nisu prostorno i vremenski ograničene, a odnose se na etrurski kao ne-slovenski kao i na venedski i rusinski, kao slovenske narode. Za ovakvo istraživanje, poslužila je dobro poznata istorijska literatura, a činjenice  iz nje su poslagane i protumačene na nekonvencionalan način, što je dovelo do interesantnih zaključaka pogotovu u sferi lingvistike.

Unique Rusyn (Ruthenian) - Serbian dictionary, published 2010 in Novi Sad, Vojvodina.
Authors: ГЕЛЕНА МЕДЄШИ, ОКСАНА ТИМКО-ДЇТКО, МИХАЙЛО ФЕЙСА
Editor: ЮЛИЯН РАМАЧ
ФИЛОЗОФСКИ ФАКУЛТЕТ НОВИ САД -ОДСЕК ЗА РУСИНИСТИКУ
ЗАВОД ЗА КУЛТУРУ ВОЙВОДЯНСКИХ РУСНАЦОХ, НОВИ САД,  2010

Мр. Славомир Олеяр  РУСИНИ У НОРДИЙСКИХ САҐОХ Циль того тексту указац, зоз вибраних текстох у саґох, же исновали интензивни одношеня медзи Русь-ю и нордийскима жемами през тарґовину, войни и родзински вязи ище од Одинових часох. Розпатра ше можлївосц русинского походзеня Русьи з оглядом на новши ґенетски виглєдованя у нордийских жемох, дзе Славянє ґенетски присутни у їх популациї од 9-25%, та би Рурик, снователь Русьи, могол буц Русин. Пробоване и одредзиц локацию митского Асаладу, Одиновому шедзиску. За реализацию цилю того виглєдованя, анализовани фраґменти з прекладох саґох на анґлийски. Ключни слова Русь, Gardarike, Snorri Sturluson, Saxo Grammaticus, Asgaard, Saga, Holmgard, Valdamarr Jarizleifsson, Jarisleifr Valdamarsson, runes Уводни слова Розпатрани лєм тоти виривки зоз саґох дзе ше находза ключни слова и други поняца релевантни за циль того виглєдованя. Таки приступ оможлївел фокус на мериторни места у розпатраних саґох. Анализовани саґи чийо преклади були доступни на анґлийским язику.

The purpose of this text is to point out, based on the selected fragment from the sagas, that intensive relations between Rus land and Nordic countries existed through the trade, wars, and family ties, ever since Odin's time. The possibility of Rusyn (Ruthenian) origin of Rus will be considered given the genetic studies in the Nordic lands, where the Slavs are genetically present in their population of 9-25-30%. Consequently, Rurik, the founder of Rus, could be a Rusyn (Ruthenian). Rusyns (Ruthenians) founded their state Rus and spread from there their culture westward to Nordic countries. An attempt will be made to determine the location of the mythical Asalad, Odin's land. Available English translations of the sagas were used in this endeavor.

The Ruthenian ethnomusicologist Onufrij Timko has recorded and preserved from oblivion the Ruthenian folk and popular songs in the collection "Nasa Pisnja" which was published in 4 volumes between 1953. and 1989. In addition to the text, the basic scores are also given.

The Ruthenian ethnomusicologist Onufrij Timko has recorded and preserved from oblivion the Ruthenian folk and popular songs in the collection "Nasa Pisnja" which was published in 4 volumes between 1953. and 1989. In addition to the text, the basic scores are also given.

The Ruthenian ethnomusicologist Onufrij Timko has recorded and preserved from oblivion the Ruthenian folk and popular songs in the collection "Nasa Pisnja" which was published in 4 volumes between 1953. and 1989. In addition to the text, the basic scores are also given.

The Ruthenian ethnomusicologist Onufrij Timko has recorded and preserved from oblivion the Ruthenian folk and popular songs in the collection "Nasa Pisnja" which was published in 4 volumes between 1953. and 1989. In addition to the text, the basic scores are also given.

The book «Історія Русів» is shrouded in a mystery that has not been clarified to this day. Who is the author and when was the book written are questions that are still being debated in scientific circles.
The first edition was in Russian in 1846 in Moscow, and this is the first edition in Ukrainian language.
The book was an inspiration to authors such as Taras Sevcenko, Pushkin, Gogol, and many others.

Кнїжку псалмох (Псалтир) на руски преложел Михал Рамач на основи старославянских, латинских, италиянских, українских, сербских, горватских, словацких и других жридлох. То перша кнїжка псалмох на руским язику.

Compiled and translated by Michal Ramach  (Михал Рамач) from Old Slavonic, Latin, Italian, Ukrainian, Serbian, Croatian, Slovak and other sources. This is the first book of psalms in Rusyn (Rutenian) language.

A Group of authors, namely: др Никола Новта, др Зденка Шарчев, др Марта Хархаји, др Борислав Сакач, др Меланија Виславски, др Олесја Недић, др Елена Камењицки, др Меланија Тимко Бики и мр фарм. Златана Нађ, with support of linguists: проф. др Јулијан Рамач, проф. др Михајло Фејса, мр Хелена Међеши и Наталија Рамач, created this dictionary which is useful for Ruthenians, experts in the field of medicine, journalists, and lecturers in the field of mass media, teachers in elementary and high schools, and all admirers of Rusyn (Ruthenian) language.

After the death of his first wife Anastasia (cousin of the Byzantine emperor Constantine IX-Monomachos), Prince Vsevolod I Jaroslavić married Ana Polovecki, the daughter of the Kuman (Polovecki) khan with whom he had four children: three daughters (Maria, Ana and Eupraxia) and one son-Rostislav. Rostislav Vsevolodovich died when he withdrew from the war against Kuman, in which the Ruthenian army was defeated. Maria Vsevolodovna died early and there is not much information about her. Ana Vsevolodovna (also known as Yanka Vsevolodovna) became a nun and is mentioned in the Primary Chronicle aka The Tale of Bygone Years (Повѣсть времѧньныхъ лѣтъ).

Knez Vsevolod I Jaroslavić (1030-1093) je vladao kao Veliki Kijivski knez pd 1078. godine po svoju smrt 1093. godine. Bio je peti sin Jaroslava I-Mudrog i švedske kneginje Ingigerd Olafsdotir (Ingigerd Olafsdottir) poznatoj još i kao Irina, Ana ili kao Sveta Ana. Posle smrti svoje prve žene Anastazije (rođake vizantijskog cara Konstantina IX-Monomaha), knez Vsevolod I Jaroslavić se oženio sa Anom Poloveckom, ćerkom kumanskog (poloveckog) kana sa kojom je imao četvero dece: tri ćerke (Mariju, Anu i Eupraksiju) i jednog sina-Rostislava. Rostislav Vsevolodović je poginuo kada se povlačio iz rata protiv Kumana u kojem je rusinska vojska bila pobeđena. Marija Vsevolodovna je rano umrla i o njoj nema puno informacija. Ana Vsevolodovna (poznata i kao Janka Vsevolodovna) je postala časna sestra i spominje se u hronici "Povist vremjanih ljit" (Повѣсть времѧньныхъ лѣтъ"). Eupraksija Vsevolodovna, rusinska kneginja i unuka Jaroslava I-Mudrog, je bila lepotica i njen životopis je veoma interesantan jer odslikava položaj Rusi među evropskim državama u tim vremenima kada je bilo veoma važno zadobiti prijatelje i saveznike kroz ženidbe i udaje, a Rus je , pre mongolske invazije, bila vojno i ekonomski snažna država (savez kneževina) sa centralnom vlašću u Kijivu. Rodila se 1067. godine i obrazovanje je dobila u kneževskoj palati gde se upoznala sa zapadnoevropskom duhovnom i kulturnom tradicijom. 1 Majka joj je imala rodbinu u kraljevskim familijama Mađarske, Poljske, Norveške i Vizantije. Kao dvanaestogodišnju devojku, udali su je za Henrika I "Dugog", markgrofa (glavnokomandujućeg) u oblasti Štade u Donjoj Saksoniji (severna Nemačka) pošto je njen otac Svevolod bio zainteresovan za jaku vezu sa Saksonijom. Godine 1083. Eupraksija je poslata u Saksoniju sa ogromnim mirazom i svadbenom svitom, veličanstvenim poslanicima i kamilama sa njenom raskošnom odećom, nakitom i neizrecivim bogatstvom. 2 Pre venčanja je, prema tadašnjim običajima, morala ostati u kući, naučiti nemački jezik i navići se na njihove običaje. Po završenoj obuci su je prebacili u manastir Kvedlinburg (Quedlinburg Abbey) gde su se obrazovale plemićke ćerke. Kneginje i 1

Eupraxia, Rusyn/Ruthenian woman, was an independent person with a strong character who defended her freedom and has had influenced the history of Western Europe and is equal among other Rusyn/Ruthenian women who played a role in the formation of European and thus world civilization.

Пре константну асимилацию Русьинох з боку державох у хтори ше историйно нашли и пре факт же длуго нє мали свою нєзависну державу, Русьини (Руснаци, Рутени, Rutheni) почали трациц националну свидомосц и континуитет од своїх кореньох по сучасни часи. Гоч ше мало о тим приповеда и зна, Русьини мали значну улогу и дали значни допринос розвойю медзи иншима и русийскей култури.

Turcizmi u rusinskom jeziku

Otomansko carstvo se, posle uspešnih ratva na svojim istočnim granicama i osvajanju teritorija u Africi, počelo širiti na zapad i zauzimati teritorije Evrope. Tragovi te ekspanize su ostali u jezicima pokorenih naroda, od čega rusinski jezik nije izuzetak. Broj turcizama u nekom jeziku je proporcionalan dužini prisustva Otomanske imperije na nekoj teritoriji.

Циль того тексту найсц можлїви интеракциї хтори, процивно устаємених становискох, просторно и часово нє огранїчени, а одноша ше на етрурски як нє-славянски, так и на венедски и русински як славянски народи. За таке виглєдованє послужела уж добре позната историйна литература, а факти зоз нєй поскладани и толковани на нєконвенционални способ, цо приведло до интересантних заключеньох поготов у линґвостичней сфери.