Tweet

Posljednjih godinu dana često dolazim u Zagreb iz osobnih razloga. Tijekom studija 1960/70-tih upoznao sam ga uzduž i poprijeko. Sad se naša metropola izgradila, neke dijelove grada gotovo ne prepoznajem ili prije nisu ni postojali, dok su mi drugi djelovi ostali duboko urezani u sjećanje kao Glavni kolodvor i Maksimir. Tako sam se i neki dan zatekao na Glavnom kolodvoru. Imao sam malo vremena do polaska vlaka za Vinkovce, taman za napraviti nekoliko fotki. Kada sam snimao kralja Tomislava pala mi je na pamet čitava naša povijest od “stoljeća sedmog” do danas. Moja profesionalna deformacija…

Zagreb nije od doseljavanja Hrvata na ove prostore naša metropola. To je posljednjih 200 godina. Od XI. st. (1094. godine) je strpljivo čekao i razvijao svoju šansu za današnju ulogu, kao naš glavni centar u svakom pogledu. Danas svakodnevno nekoliko stotina tisuća ljudi zbog raznih poslova dolazi u Zagreb i ovdje im započinje “operacija Zagreb”. No, moglo je to biti i negdje drugdje.

Zbog raznih povijesnih okolnosti svoje šanse za metropolu su propustili današnji Sisak, Solin, Duvno, Nin, Knin i druga biskupska mjesta, u zadnjih tristo godina i Varaždin.

Naši su, stari Hrvati, po dolasku na ove prostore, formirali više kneževina. Spomenut ću samo Panonsku i Primorsku Hrvatsku. Franci su uništili Panonsku Hrvatsku (Sisak), pa je vodeću ulogu preuzela Primorska Hrvatska (Solin, Duvno, Nin, Knin). Mađarsko kraljevstvo je pokušavalo osvojiti Slavoniju (Ladislav), ali im to brani papa Grgur VII. Ladislav se dosjetio kako da prevari papu i na današnjem prostoru Zagreba osniva biskupiju, dovodi i biskupa Duha iz Češke te ga podređuje kaločkom nadbiskupu. To će kasnije biti vrlo važno za nastanak buduće metropole i zašto mi svi danas dolazimo u Zagreb.

Po meni postoje još dva važna razloga za to: Turci i jedna varaždinska krmača. Kratko ću i to obrazložiti da vas ne boli glava, vrlo je interesantno. U XV. i XVI. stoljeću naši pretci vode žestoke borbe s Turcima. Od svih bitaka je bila najpresudnija nesretno izgubljena, ali sa dalekosežnim posljedicama Krbavska bitka, trajala je samo par sati. Netko je na internetu napravio flash animaciju, koju možete vidjeti na ovom linku .

Tu su izginuli hrvatski plemići, a  zbog straha od novih turskih napada i sličnih zvjerstava plemičke udovice i  sinovi se preseljavaju s današnjeg područja Dalmacije i Like, sjeverno od Save do Drave u Zapadnu Slavoniju. Na mjesto geografskog naziva Slavonija sada se udomaćuje  novi naziv  Hrvatska. Danas nam je  to ostalo kao  Hrvatsko  Zagorje, a ime Slavonije se povlači na istok  za stotinjak i više kilometara.  Mjesto gdje je danas Zagreb opet nema  veći  značaj. Plemstvo se okuplja u Cetingradu, Dubravi, Križevcima, Virovitici na svoje sabore.  Ni novi vladari Habsburgovci tom biskupskom mjestu ne daju veće značenje. Bliži im je Varaždin i tamo smještaju sjedište vlade (carica i kraljica Marija Terezija),  premda je sabor u Zagrebu.

Neki je varaždinski mesar iz predgrađa je 25. travnja 1776. odlučio zaklati krmaču. Zaklali su je  i dlaku opaljivali  sa slamom. Igrom slučaja zapalio se plast slame i cijeli Varaždin. Marija Terezija svojim dekretom privremeno prebacuje vladu u Zagreb gdje je i Sabor i tako to ostaje sve do danas. Gdje je Vlada, Sabor, tj. vlast, tu je onda sve, sjedište gospodarstva, burze, dionice, kulture, prosvjete, glavne bolnice, itd. Zato, mi toliki, svakodnevno dolazimo u Zagreb. Zagreb je i skuplji od drugih naših gradova, gledam po porciji ćevapa i sendviču, gotovo duplo. Ali neka sve to košta. Neka nas uvijek čeka lijepo uređen, obnovljen, neka se izgrađuje, neka se pazi što se ruši.

Drugi dio Zagreba kojeg volim posjetiti je park Maksimir. Često prolazim njegovim rubom, zastajkujem, pogledavam, ulazim da bih se naudisao čistog zraka. I onda mi se pomiješa sadašnjost i prošlost, zagrebački biskupi i sadašnji tajkuni kao što je Mamić preko Maksimirske ceste. Sadašnji Maksimir, cijeli taj kompleks, bio je biskupov. Sada je to gradski park, perivoj, nekada je bilo imanje i šuma zagrebačkog biskupa, a on to sredio u perivoj i otvorio narodu kada se umori da se ovdje odmara.

Za izgradnju perivoja najviše su zaslužni biskup (Hrvat) Maksimilijan Vrhovac (1752.-1827.) i nadbiskup (Slovak) Juraj Haulik (1788.-1869.). Prvom su biskupu, parkovni arhitekti uredili perivoj u francuskom stilu, drugom u engleskom stilu kakva izgled perivoj ima i danas (brojne livade i dr.) Perivoj su u početku Zagrepčani nazvali Maksimir po prvom biskupu,  a kasnije po drugom Jurjevac.

Mene je trenutno najviše zanimala sokolska Mogila izgrađena 1925. prilikom Sokolskog sleta i velike proslave 1000. godišnjice hrvatskog kraljevstva u Zagrebu. Za gradnju Mogile sokoli su donijeli po grumen zemlje iz svih djelova Hrvatske (sa oko 155 mjesta) gdje se nešto značajnije dogodilo u hrvatskoj povijesti.

Kako me zanima ima li tu grumen zemlje iz Vinkovaca, i iz mojih rodnih Bošnjaka gdje su 1897. bili “krvavi izbori” za vrijeme bana Khuena i gdje je, što taj dan kad se to dogodilo, što nekoliko dana kasnije (od rana) poginulo oko 30-tak ljudi. Kažu, da je sva dokumentacija zakopana u podnožju Mogile za buduće generacije.
Osim ovoga zanimalo me je imali u toj biskupskoj šumi gljiva? I čime sam skrenu našao sam ih, što znači da se radi o čistoj prirodi…

Eto za sada toliko o mojim odlascima u našu metropolu  – Zagreb.