 “DAN USTANKA” - UBOJSTVO ŽUPNIKA IZ DRVARA I BOSANSKOG GRAHOVA
Ovih dana je obilježen 27. srpnja kao Dan ustanka protiv fašizma na početku Drugoga svjetskog rata koji su kao državni praznik nakon 1945. godine slavile i Hrvatska i BiH. I slavi se još uvijek! - A što se ustvari dogodilo toga 27. srpnja 1941. u graničnim općinama Drvaru, Bosanskom Grahovu i Srbu?
Prvi ubijeni katolički svećenik u Drugom svjetskom ratu na cijelom području bivše Jugoslavije bio je Waldemar Maksimilijan Nestor, svećenik Banjolučke biskupije i župnik u Drvaru. Ovaj bivši monah trapista, po narodnosti Nijemac i rođen 12. prosinca 1888. u Gross Strehlitzu u Njemačkoj, kao dijete je započeo školovanje u Petrogradu, gdje mu je otac radio kao carski šumar, ali se kasnije za vrijeme austro-ugarske uprave s roditeljima doselio u okolicu Banje Luke gdje je otac dobio šumarski posao. Školovanje je nastavio kod trapista u samostanu “Marija Zvijezda” u Delibašinu Selu kod Banje Luke, a nakon završenih studija za svećenika je, kao član trapističkoga reda, zaređen 2. veljače 1917. Potom je obnašao službu učitelja u samostanskoj osnovnoj školi i upravitelja dobara svoga samostana kod Banje Luke. Tu je ostao do 1931. godine kad je prešao među svećenike Banjolučke biskupije.
Kao dijecezanski svećenik bio je župni vikar u Ljubunčiću kod Livna (1931.-1936.) i župnik u Bosanskom Petrovcu (1936.-1941.). Tijekom svoje službe sjedište župe je iz Petrovca prenio u Drvar zato što je upravo u Drvaru i okolici živio najveći broj katolika njegove župe.
Kao župnik Drvara bio je pozvan da 26. srpnja 1941., na blagdan sv. Ane u Kosovu kod Knina, gdje se na taj dan redovito okupljao velik broj vjernika, predvodi Misu i propovijeda te je zajedno s većom skupinom svojih župljana vlakom tamo išao na hodočašće. Nakon što su svečanosti završile, kninski fratri su mu savjetovali da se ne vraća u Drvar jer se čulo da je tamo već bila nastala nekakva pobuna. Međutim, budući da je sutra bila nedjelja, župnik Nestor je želio svakako vratiti se u svoju župu kako bi vjernicima služio Misu koju je bio zakazao. Naime, iako “upozoren na opasnost, svijest dužnosti - da njegovi župljani u nedjelju ne ostanu bez sv. Mise - bila je u njemu jača” i on je ranim jutarnjim vlakom krenuo nazad. Na povratku su srpski pobunjenici presreli njihov jutarnji vlak, zarobili sve putnike katolike, izveli iz vlaka, svezali ih i odveli u mjesto Trubar blizu Drvara te ih sve, zajedno sa župnikom Nestorom, 27. srpnja pobili kod jame Golubnjače i bacili u nju, kako stoji u službenom izvještaju Biskupskog ordinarijata iz Banja Luke.
Toga 27. srpnja 1941. stradao je, međutim, još jedan svećenik. Naime, isti pobunjenici su poslije nedjeljne Mise uhitili i Jurja Gospodnetića, također svećenika Banjolučke biskupije i župnika u Bosanskom Grahovu, koji je rođen u Postirama na Braču 9. siječnja 1910. Nakon osnovne škole u rodnom mjestu, on je gimnaziju završio u Šibeniku a teološki studij započeo u Splitu i završio u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 1938. a za župnika Bosanskoga Grahova imenovan 1939. godine. Nakon što su ga uhvatili, vodali su po Grahovu svezanoga kao medvjeda, jezivo ga izmasakrirali i na kraju ubili te nabili na ražanj i ispekli ali se ne zna za njegov grob.
A što je posebno zanimljivo, upravo ti pobunjenički prepadi i ubojstva u Drvaru i Bosanskom Grahovu od 27. srpnja 1941. bili su za vrijeme socijalističke Jugoslavije smatrani, kao i danas, početkom antifašističke borbe u BiH pa je zato svaki 27. srpnja bio državni blagdan kojim je obilježavan “Dan ustanka naroda i narodnosti”. A ustvari, na taj datum i na opisani način počinjeni su stravični zločini nad nevinim ljudima u Drvaru i Bosanskom Grahovu, a da nitko, naravno, nije smio ni spomenuti nedužne hodočasnike sv. Ani ni župnike Drvara i Grahova.
Piše: dr. Tomo Vukšić |
