Podgorica: Pustoš ostaje ispod bombi

V. Kadić

07. 04. 2013. u 08:58

U prošlom veku Podgorica često bila na meti napada iz vazduha Grad se nijednim obeležjem nije odužio nevinim žrtvama bombardovanja iz Drugog svetskog rata

NI manjeg grada, ni više bombi koje su pale na njega u 20. veku. Na Podgoricu su i agresorski i saveznički avioni istresali smrtonosni teret, na njene žitelje, kuće, zgrade, mostove, mlinove, vodenice, ostavljajući pustoš. Mnoge porodice su za tren nestale, a lelek ucveljenih majki za izgubljenom decom prolamao se u nebo.

Posledice teških razaranja osećale su decenijama mnogobrojne generacije. Ne zna se koliko je Podgoričana stradalo u jurišima bombardera, priča se - više od dve hiljade! Objavljeno je da je ovaj grad koji je jedva imao 16.000 stanovnika, u Drugom svetskom ratu bombardovan čak 84 puta! Najteže je bilo ono 5. maja 1944. kada se na grad sručilo 600 bombi teških preko 400 tona...

Da se ta zla vremena nikada ne zaborave potrudio se svojevremeno Kosta Čakić, novinar i publicista, čija je olovka ostavila veran zapis. Prvi put, kako navodi u knjizi hronici o bombardovanju Podgorice "Pakao pod Goricom", varoš na obali Morače je napadnuta iz vazduha 10. avgusta 1914. godine u Prvom svetskom ratu, kada je poginuo jedan oficir, osmorica vojnika i 13 građana.

STIHOVI U teŠkom bolu na posmrtnoj plakati, na kojoj obaveštava građane da će u hramu Svetog Đorđa davati pomen, Marko Velimirović je svojom rukom ispisao tužne stihove od kojih bi i kamen proplakao, priča Boban, njegov sin iz drugog braka:
 "Desetoro: ta velja grobnica - To je moja cijela porodica: otac, majka, moja žena draga, tri su kćeri, a četiri sina
- divan porod uspomena živa. Crni Marko sam s u kući vije, kud ta sreća da ga na svijet nije."

Sledećeg puta bombardovanje je usledilo 16. aprila, pa 4. juna i 24. decembra 1915. godine, ali najsmrtonosnije su bile one bombe koje su padale tokom Drugog svetskog rata. Upravo na jučerašnji dan, 6. aprila 1941. italijanski bombarderi su udarili na varoš podno Gorice (kada i na Beograd), sa dvomotornim bombarderima "savoja marketi" iz pravca Skadra sejući smrt. I posle toliko vremena, danas se prilikom građevinskih radova u Podgorici mogu videti neeksplodirane bombe ili čak i u koritima reka.

Pesnik Bogoljub - Boban Velimirović, jedan od mnogobrojnih Podgoričana, čiju su porodicu bombe zavile u crno, pisao je čelnicima opštine o pokretanju inicijative da nevino stradale žrtve dobiju spomen-ploču ili ulicu u njihovom rodnom gradu.

- To mesto je prostor kod južnog zida dvorišta Crkve Svetog Đorđa pod Goricom, gde je bio grob porodice mog oca Marka R. Velimirovića, ali i petoro stradalih prilikom prvog bombardovanja našeg grada 6. aprila 1941. godine. Nažalost, odgovora od nadležnih nema, iako sam im se obratio i drugi put - priča za "Novosti" Velimirović. - Iz pijeteta prema žrtvama trebalo je nekoj od ulica ili trgova dati njihovo ime, jer bi se makar i na taj način odužili svojim sugrađanima, koji su poginuli na pravdi Boga! Mi, njihovi potomci, koji ih nikada nismo zaboravili, tražimo da to učine i oni koji danas upravljaju Podgoricom ili Crnom Gorom. Šestog aprila 19 čeličnih ptica ubilo je oko 150 ljudi, a među njima je bilo i celih familija. Zahvaljujući hadži Blažu Preleviću na mestu stradanja kod crkve postavljen je krst koji svedoči o tim poganim vremenima i zločinima.

Jedna od njih je upravo porodica Marka Velimirovića, podgoričkog terzije. Italijanska bomba ubila je njegovu majku Milicu (60), suprugu Mariju (42), inače Čehinju, sinove Milorada (21), Vasilija (7) i ćerku Draginju (13).

- Marija je po svoj prilici bila svesna pogibije svoje dece, jer kada je kasnije pronađena i izvađena ispod ruševina kuće, lice joj je bilo potpuno izgrebano, a među prstima pramenovi kose. Njenoj patnji nije bilo kraja...


Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (2)

Todor

07.04.2013. 09:30

A izvinite,sto bi mene trebala biti briga ko sta i kako i dali uopste nesto obelezava. Bas me briga! Ocigledno da vam ponestaju teme. Kao da Srbija nema drugih problema pa mora da brine o ovakvim stvarima i van svojih granica. Svasta!