The Wayback Machine - https://web.archive.org/web/20110210081132/http://balkans.courriers.info:80/article16636.html

Logo le Courrier des Balkans, le portail francophone des Balkans
filet
Monténégro : un incendie a ravagé le camp de réfugiés roms de Podgorica - Bruxelles menace encore de réimposer les visas aux ressortissants des Balkans - Monténégro : quand les travailleurs n’ont « pas d’autre choix que de vendre un rein » - Migrations : l’Albanie attire de plus en plus d’étrangers - Les bonnes affaires du clan Moubarak au Monténégro - 
Balkanophonie Abonnez-vous
La boutique en ligne A propos Livres ong liens Agenda
forums
Nicolas Trifon / Nikola Trifon

Les Aroumains, un peuple qui s’en va /
Cincari, narod koji nestaje

Belgrade, 2010, 559 pages, 20 cm
Mise en ligne : vendredi 7 janvier 2011

Dans la configuration nationale des Balkans, les Aroumains occupent une position tout à fait spécifique. Ce peuple de bergers semi-nomades et de commerçants, historiquement concentré dans le massif du Pinde, dans le nord de la Grèce, ainsi qu’en Albanie et en Macédoine, a conservé comme un trésor précieux sa langue, d’origine latine, proche mais différente du roumain.

À partir de la seconde moitié du XIXe siècle, les Aroumains ont développé un mouvement national, comme tous les autres peuples des Balkans. Cependant, ce mouvement n’a jamais exprimé de revendication territoriale ni étatique. Perçus en Roumanie comme des « Roumains du sud du Danube », vus par la Grèce comme une composante de l’hellénisme, les Aroumains représentaient donc une exception, et même une « anomalie », quand les Etats-nations affirmaient leurs prétentions exclusives dans les Balkans.

Nicolas Trifon rassemble ainsi l’essentiel des connaissances sur l’origine des Aroumains et leur histoire, jusqu’au renouveau culturel de ces dernières années. Inscrivant son propos au cœur des débats sur le phénomène national, il démontre la place singulière de ce « peuple en trop », au regard des critères dominants depuis le XIXe siècle. Une pièce souvent cachée, mais essentielle, de la mosaïque balkanique.

Les Aroumains, un peuple qui s’en va
Acratie, 2005, 469 pages, 33 euros
ISBN : 2909899268

Jean-Arnault Dérens pour Le Monde Diplomatique

Épuisé dans son édition française, le livre de Nicolas Trifon vient d’être publié en serbe. Ci-dessous, la présentation de cette traduction.

Cincari, narod koji nestaje
Édité et traduit par Lila Cona

Cincari narod koji nestaje, ili narod koji opstaje…

U očima Vizantijaca su bili « unutrašnji varvari », Otomanima poštovani sagovornici. U nacionalnoj utakmici započetoj sredinom XIX veka, Cincari su jedini narod koji je ostao bez sopstvene dražve.

Bili su stočari, kirajdžije, zanatlije i trgovci, bankari, graditelji… Njihova zemlja liči na čudesan arhipelag na raskršću grčkog, albanskog i slovenskog sveta. A nacionalna avantura u koju su se neki od njih, uz podršku Rumunije, upustili 1864. godine, podićiće mnogo prašine. Njihovo prisustvo istorija po prvi put beleži 984. godine. Potom su podigli rakošne gradove, među kojma se slavno Moskopolje I danas čuva kao memorija u genetskom kodu svakog Cincara.

No, posle balkanskih ratova i podele Evropske Turske, 1913. nestaju sa političke scene. Više ih niko ne pominje. Ali na izneanađenje mnogih, Cincari nisu nestali. Bar ne sasvim.

Krajem 1980-tih godina, ovaj stari autohtoni narod, neolatinskog jezika, vraća se na javnu scenu u svim balkanskim zemljama, pokazujući vitalnost svog jezika, kulture, tradicije, ali i sposbnost prilagođavanja novim evropskim vrednostima.

Umesto da ispisuje hroniku nagoveštenog poraza, poglavilja koja je N. Trifon posvetio lutanjima Cincara kroz istoriju Balkana, teže uspostavljanju genealogije poraza. Ove zajednice, koje su se izdovojile u regionu njihovim jezikom i društveno-ekonomskim profilom, pokretljivošću i dinamizmom, kao da nisu nikada želele da se sjedine u posebnu naciju. Što je još zanimljivije u balkanskom kontexstu, njhovi pripadnici nisu oklevali da investiraju « druge » nacije, ne odustajući pridom od negovanja sopstvene različitosti. Ova razlika i danas stavra glavobolju i ponovo otvara mnoga pitanja na planu identiteta.

Doktor linvistike (Pariz, 1983), autor mnogih radova o bivšim komunističsim zemljama Nikola Trifon (Čomu) živi i radi u Francuskoj gde sarađuje sa redakcijom časopisa Au sud de l’Est (Na jugu istoka) i on-line dnevnika Courrier des Balkans. Rođen je Bukureštu 1949. godine, njegov otac u Sofiji, deda u Malovištu. Njegova supruga, Kristina, rođena Papassima, likovni umetnik, takođe je rođena u Bukureštu, njen otac u Malovištu.Zajedno sa istorićarem Matej Kasaku, ove godine će u Parizu, u izdanju Non Lieu, objaviti knjigu