Historija grada Zenice
Zenica ima centralni polozaj u Bosni i Hercegovini posto izotela od 100 Km dodiruje sve tri strane trouglog lika Republike (kod Bosanskog Broda, Zvornika i Imotskog),sto doduse ima vise teoretsko nego prakticno znacenje. Grad lezi na 44 st 12 min geografske sirine i 17 st 56 min geografske duzine a nadmorska visina je 316 m.i nalazi se na 73 Km od glavnog grada Bosne i Hercegovine-Sarajeva.Stanovnika-160 000.
Rana istorija:Prema geoloskim istrazivanjima,zenicka kotlina je nastala u doba nabiranja zemljine kore u oligocenu,sto se primjecuje na nekim dijelovima korita rijeke Bosne. Smatra se da je nastanak prvih zajednica na podrucju danasnje Zenice bio uslovljen time sto je postojalo zenicko polje u dolini rijeke Bosne i trasa puta koja je slijedila njen tok, zatim zaledje, okruzeno brdovitim masivima, te vranducka i Lasvanska dolina koje su bile prirodna odbrana od neprijatelja. Prvi tragovi ljudskih aselja poticu iz mladjeg kamenog doba-(neolit), 3 000-2 000 god.p.n.e. Najznacajniji arheoloski lokaliteti tog doba su: Drivusa, Gradisce, Orahovicko polje, Gracanica, Ravan, Brist, Kopilo, Bilmisce, Odmut, Biljesevo, Raspotocje, Janjici, Stranjani te Podbrijezje. Nadjeni su ostaci bazilika, grobnica, stecaka, keramicke posude, orudja i oruzja. Tu su zivjeli sljedeci narodi -Iliri, Kelti, Rimljani i dr. Najpoznatiji nalaz iz tog doba je Bazilika na Bilmiscu a prema najnovijim podacima anticka "Bistua Nuova" bila je smjestena u blizini sela Mali Mosunj kod Viteza(prema Tabuli Peutingeriani Bistua Nuova je bila od Salone udaljena 98 rimskih milja(oko 147 km).
Ime Zenica u vrijeme srednjeg vijeka se rijetko spominje.Preovladava ime Bored ili Brod sa lokalitetom Bolino poilo(danasnje Bilino polje).Spominje se u povelji Madzarskog kralja Bele IV od 20 jula 1244.god,te u aktu abjuracije 8.aprila 1203.god.koji je potpisao Kulin Ban"Mjesto gdje je obavljen ovaj cin naznacen ja kao....(actum apud Bosnam iuxte doco qui vocatur Bolino Poili...)".Inace,postanak imena Zenica je prilicno nejasan.Prema nekim misljenjima izvedeno je od reci bazenica,bazga,zova.bzenica,ibzenica,(dubrovacki -Senize).Postoji i niz predanja da je prilikom odlaska poslednje bosanske kraljice Katarine Kosaca-Kotromanic doticna rekla"Osta zenica oka moga....".Danasnje ime Zenica prvi put se spominje u Dubrovackom arhivu,a odnosi se na turskog vojvodu Baraka.Tursko-osmanlijska vojska osvojila je zenicki kraj 1463.i ukljucila ga u sastav vilajeta i kadiluka Brod.Prvi popisni tefter datira iz 1489. a spominje da trg Zenica broji 96 domacinstava od kojih 8 muslimanskih.U vijesti iz sedme decenije XVI stoljeca ima podatak da je Zenica imala 330 kuca sa 2 000 stanovnika.Pretpostavlja se da je najstarija dzamija u Zenici Sultan-Ahmedova (Carsijska)dzamija koja je pravljena na temeljima jos starije dzamije istog naziva iz XVI stoljeca.Sejmenska dzamija je gradjena prije 1506 godine.(Na jednoj kamenoj ploci ima uklesan text da gradnja datira u 912 g. po Hidzri(1506-1507).Polovinom XVII st. u izvjestaju biskupa Marijana stoji da kasaba Zenica ima 300 turskih kuca i 4 dzamije(u medjuvremenu sagradjena je i Potocka dzamija).
Krajem XVII stoljeca,Zenica je kao i ostala mjesta uz Bosnu bila spaljena,pri vojnom pohodu Eugena Savojskog(1697).Ostale su citave samo tri zgrade,a stradale su i Carsijska i Sejmenska Dzamija,a seljaci hriscanske vjeroispovijesti su se iselili zbog atmosfere stravicnosti.Nakon te provale,carsija se polako oporavljala.Nazivi mahala tog vremena bili su Koceva,Trgovisce,Londja,Jalija,Sejmen,Odmut.Broj stanovnika je konstantno bio 2 000,a vecina je bila islamske vjeroispovijesti.Pocetkom osamnaestog stoljeca zapocinje doseljavanje,u pocetku iz Madjarske i Slavonije,porodice muhadjira,te i neki kadija iz Budimpeste.U XVIII st. dolazimo do vise podataka o Zenici,siri opisi kasabe,prva knjizevna djela,putopisi,dolazak katolickih prelata(Mate Delivic).Zabiljezena je i jedna pobuna -stanovnici su odbili da daju "krsle"tadasnjem pasi.Od licnosti iz upravnog aparata spominje se Hasim efendija Serifovic,koji je kadiluk u Zenici dobio 1771.g.Ima podataka i o kriminalu-nakon ubistva nekog Alifendica zenicki kadija je novcano kaznio sela Turbice,Catice,Bilavice,i Obre.Krajem XVIII i pocetkom XIX st. spominju se doseljavanja pravoslavaca te neki srpski trgovci,naseljeni u srpskoj mahali.Austrougarski prvi popis stanovnistva spominje da je tada bilo 438 kuca i oko 2500 stanovnika.Tokom tridesetih i cetrdesetih godina pocelo je doseljavanje katolika iz Dalmacije(100 kuca).Napravljena je kapelanija u Crkvicama zbog vece populacije katolika,kao ispostava Guce Gore.Domace katolicko stanovnistvo zivjelo je na ulazu u kasabu u mahali Trgovisce.Poslednje decenije turske vlasti zivjelo je u Zenici i grupa Jevreja-Eskenaza i Sefarda,pretpostavlja se da su dosli iz Travnika i Sarajeva.Pred kraj XIX st.izgradjena je bogomolja-Sinagoga,templ,havra a osnovano je i jevrejsko groblj% u Raspotocju.
Reformama Omer pase Latasa (1850-1852)Zenica je postala sjediste mudirluka(sreza)u sastavu Travnickog Kajmankaluka(okruga).Pred sam kraj turskog prisustva u BiH,izgradjena je cesta Bosanski Brod-Sarajevo,koja je u Zenici skretala na Vjetrenice.Taj drum je omogucio gradovima u dolini rijeke Bosne veliki prosperitet.U Zenici ,kao i ostalim tadasnjim bosanskim kasabama,profesije i zanati su bili djelomicno uslovljavani etnickom pripadnoscu.Zenicke zanatlije bile su organizovane u "esnafe".Pred kraj turske vladavine u zenickoj carsiji bilo je 26 ugostiteljskih objekata,3 hana,14 mehana,88 kafana i 3 ascinice.Pedesetih godina proslog vijeka otvorena je srpska osnovna skola u mahali Kulovica uz drvenu pravoslavnu crkvu iz 1857.g.Prva katolicka crkva u Zenici sagradjena je 1868.g.u Gornjoj Zenici a bila je posvecena Sv.Josipu.Iz natpisa na Carsijskoj dzamiji vidi se da je ona obnovljena na zahtjev sultan Abdul Aziza(nakon poplave 1872).Poznata Hadzi-Mazica kuca je zavrsena 1835.g.
U tim periodima ,kroz Zenicu je proslo mnogo putopisaca cije su zabiljeske dragocjene za zenicku istoriju.To su bili-Austrougari,Nijemci,Francuzi,Englezi,Turci,Hercegovci,spijuni,strucnjaci,istrazitelji ruda,umjetnici,trgovci.O Zenici su izmedju ostalog pisali :o postojanju nekoliko naroda sa razlicitim vjerama,o nalazistima uglja,o mogucnosti za trgovinu,o stanju puteva,i sl.
Austrougarska vladavina
U Hadzimazica kuci je 1878.g. austrijski general Filipovic donio odluku o obust!vi vojnih operacija i mirnom preuzimanju vlasti.Monarhija se ovdje pojavljuje kao okupator,poslije kao kolonizator a u sustini kao beskrupulozni exploatator.Oni su tada u Zenicku regiju poslali mnostvo fabrikanata,cinovnika,preduz%tnika i trgovaca iz Ugarske,Cehoslovacke,Njemacke i Italije.Iz tog perioda poticu i ova nerijetka zenicka prezimena:Hrdlicka,Potusek,Kremer,Brankalioni ,Cerni i sl.
Ubrzo ce Austrougarska izgraditi u Zenici cetiri objekta od kapitalnog znacaja za razvoj regije:Rudnik mrkog uglja(1883.god.)Fabriku papira(1885)Zeljezaru Zenica (1892)i Centralnu kaznionu.Od ranije je postojala uskotracna zeljezni#ka prug! dolinom rijeke Lasve i zeljeznicka stanica na Carini.Austrougarska u Zenici nije izgradila ni jedan kulturni objekat nego samo industrijske,posto je g2ad trebao biti namjenjen samo za grubu exploataciju.Svejedno je vecina domaceg stanovnistva ostala skon#entrisana u vlastitim mahalama sa autonomnim izvorom prihoda od zanatstva,trgovine i poljoprivrede.Zenica je tako postala grad sa dva lica-jedno-industrijski grad-a drugo bosanska kasaba orijentalnog tipa.U dugom nizu decenija u najvecoj carsijskoj mahali zive ove porodice:Carsi-amovici(posjednici zemlje od Bilinog polja do Zeljezare,i posjeda u sadasnjem centru grada,Talici(Po njima se i danas jedna mahala zove Talica brdo),Drine(Doseljenici sa Drine,vlasnici kamberovica polja,),Haramandici(posjednici Zemlje u Vrazalama i Bijelim vodama),Mutapcici(Trgovci i vlasnici zemlje na Jaliji),Salcinovici(trgovci)Kaknje(zanatlije),Husremovici,Kratine te Begici.Poznati su i Ekinovici, Grahici, Mujkici, Osmanici, Kulovici. U mahali Koceva ,drugoj po velicini zivjelo je staro i imucno stanovnistvo-Camdzici,(posjednici zemlje u Blatusi),Arnauti(zanatlije i trgovci),Babahmetovici(zanatlije),Colakovici(posjednici zemlje,), Dzampe, Islambegovici, Kucukovici, te Mehmedovici, Mulahasici, Omerspahici, Serdarevici,Tarabari. U trecoj mahali Sejmenu,zivjele su stare trgovacke familije-Imamovici,Begagici,Tatarevici i Sarajlici.Uz to ,postojale su tri manje mahale kao sto su Londja,gdje zive Sestici,Vojvodici,Uzunovici,zatim Trgoviste gdje zive Brdarevici,Barucije,te Krehici a ima i ulica Zukici gdje su zivjeli isti.A u Perifernoj mahali Odmut ziveli su porodice koje su se bavile zanatima-Opanovici,Hodzici,Skoplaci.Uz muslimansko stanovnistvo u jezgru carsije susrecemo i srpsko stanovnistvo od kojih su poznati trgovci Jeftici,(trgovci vocem i kozom)Damjanovici(Trgovci i sudski glasnici),Cupovici(poduzetnici,cuvena Cupovica kolonija)Lukici(mehandzije),Ristici(zemljoposjednici).Hrvatsko stanovnistvo se doseljavalo sredinom XIX stoljeca i napravili su crkvu Sv.Ilije 1866 na ulazu u grad uz potok Meokusnice.Prvi doseljenici su porodice Rosica i Nikolica.U atar Kamberovica polja naselice se katolici iz Dalmacije i osnovati selo Crkvice.Od poznatih Jevrejskih prezimena tog doba izdvojio bih Atijas(vlasnik parnog mlina u blizini zeljezare),Karlo Weresta(Vlasnik livnice sivog zeljeza),Vajs(stampar),Montiljo(tvornica Likera,Trinkic Ozmo(poduzetnik),Danon Finci i Levi(trgovci)Josip Veresta"Pepi(Zemljoposjednik.)..
Domace muslimansko stanovnistvo nije bilo ugrozeno doseljavanjem Srba,Hrvata i Jevreja.Podataka o etnickim sukobljavanjima nema jer presudnu ulogu u tome imalo je vecinsko stanovnistvo.Sto se zanata tice,postojali su :kovaci,nalbanti(potkivaci konja),berberi,koji su pocest bili i ljekari),kasapi to jest mesari,abdzije(suknar,zanatlija koji izradjuje odijela ili predmete od abe),ekmescija(pakar),onda tu su bili zanati kao sto su kujundzijski (zlatar), sahadzijski (casovnicar,urar),kalajdzijski(Zanatlija koji kalajise posude),kantardzijski(zanatlija koji se bavio mjerenjem kantarom na pijaci),kaldrmdzijski(onaj koji pravi kaldrmu),buzadzijski(onaj koji pravi buzu),tutundzijski(duhandzija,onaj koji s bavio duhanom),mumdzijski(svjecar,onaj koji je pravio svijece),samardzijski(onaj koji je pravio samare)tufegdzijski(puskar,zanatlija koji popravlja puske)opancari i dr...
O putopisima i putopiscima i njihovim utiscima o Zenici...
Nadjeni su tragovi o putopisu anonimnog spanjolskog putopisca iz XIV st.U XV st.Kroz Zenicu su prosli Dursun Beg,Konstantin Mihajlovic iz Ostravice i Ritter Harf.U XVI st. prolaze Benedikt Kuripeschitz,Kornelie Duplicia,Schepper,(1533)Benedetto Remberti(1534),Jan Chesneau,Katarina Zeno (1577)Filip Difrej Kanej,Frane Butrusic,Pavle Kantarina,U XVII st. Lefevre((1611)Bartolomeo Kasic,De Gedoyn ,Atanasije Georgiseo,Quiclet & Poulet,Evlija Celebi.U XVIII st.kroz Bosnu i Zenicu putuju Marim Kabojica Kabogu,Mostarac Abdullah Huremovic,onda Spijun Bozic.U XIX st. Ivan Franjo Jukic,J.Abel, Baron Ransonet,D.Wolf(Istrazitelj ruda),Major Wagner,iz staba generala Jelacica,Dezire Falkner,te James Henry Skene.U 1895 anonimni putopisac opisuje citav Zenicki kraj.Jedna grupa djaka iz Bugarske boravila je u Zenici 26. i 27. aprila 1900.g.Vjerojatno je najobimniji hronoloski i tematski opis Zenice dao Rudolf barun Maldini Wijdenhalski.Opisuje Rudnik,geografsku sliku grada,i Vranduk.Evo rijeci pjesme spominjane i kod Vuka Karadzica-"Oj djevojko u Vranduku gradu,vele ti si u velikom jadu,oj junace ,ti si u goremu,prenoseci hranu o samaru".Opisani su i poznata vranducka Tvrdjava,Topcic polje, na kome je Omer Pasa Latas 1850 godine pripremio ustanicki pohod,onda stanica zeljeznicka Vranduk.Vranduk je svojim izuzetnim polozajem odigrao vaznu ulogu Bosanskoj istoriji.Pedeset godina prije pada Bosne osvojio ga je kralj Sigismund od Madjarske a 1697 princ Eugen ..Opisana je i gradnja Zatvora u Zenici koji je pravljen po irskom sistemu.Impresija o Zenici-Lezi u plodnoj i drazesnoj ravni,sa istocne strane je okruzuju selo Klopce,brdo Klopacke stijene,Vratacke stijene,brdo Osjecenik,od istoka vide se sela Crkvica,Radakovo,Novo selo(naselje u donjim Smetovima),Svice,Ricice,Pecuj,Gracanica i brdo Vepar.Od istoka jugu-selo Janjicki vrh,Drivusa,Gnuse,Raspotocje,Zvecaj,Gornja Zenica,brda Vucijak,Uzunove Stijene,Golubak,staro groblje(srpsko)i Tromic.Sa zapada brdo Vaganj,selo Pobrze(Podbrijezje),Gradisce i planina Lisac.Kroz Zenicu tece i Rijeka Bosna i Babina rijeka i Kocevski potok.
Zenicani pamte price o tome kako je princ Evgenije spalio Zenicu.Kazu,samo su tri kuce ostale usprav i to jedna u danasnjoj mahali Meokusnice,druga na Jaliji a treca u Bilinu Polju.
Kuriozitetan je podatak da je u Zenici postojala jedina fabrika papira u Bosni.
Iz putopisa prof.Dragutina Franica (1895)-Varos Zenica broji 681 kucu i ima 4226 zitelja-2440 Muhamedovaca , 1016 rimi-katolika , 58 istocno pravoslavnih,176 spanjolskih jevreja i 7 evangelika.Vidi se stari drveni most blizu usca Babine rijeke u Bosnu koji je za vojne potrebe sagradio Eugen Savojski.Okolis Zenica je tada zbog doseljenika katolicke vjeroispovijesti zvan "Mala Dalmacija".
Evo i nekoliko pijacih voda ili vrela:"Causevac"-bogato i studeno vrelo odma pred danasnjom grad.beledijom,"Kulovac"vrlo lijepa voda blizu srpsko-pravoslavne crkve i skole,"Gospavino vrelo" u carsiji kod kamene cuprije(ova je voda izvedena na carsiju te se sada zove "Carsijska voda",onda "Studenac" ,jaka studena voda u Meokusnicama kraj potoka Koceva.te "Crkvena voda odma uz novu pravoslavnu crkvu.Zatim dva vrela "Hadzinica "i "Kadinica" u naselju Londza.te "Voljevac"najvece vrelo.
Oko Zeljezare-Tvornica je osnovana radi obilja izvrsnog zeljeza u Varesu i stoga sto je u blizini ugalj za taljenje.Podizanje Zeljezare Zenica izvrsila je zadruga privatnog kapitala(kapitalista M.von Schmidta iz Wilchemsburga,L. von Bandy iz Praga , i H. von Pennga iz Thorla)sa glavnicom od 2,6 miliona kruna.Poslije je presla u dionicarsko drustvo.
Novije doba-dvadeseti vijek-Poslije prvog svjetskog rata ostvareno je narodno ujedinjenje.No,stvarni historijski realitet Bosne i Hercegovinr ostao je nejasan.Nikola Pasic je 1918 u Sarajevu pozdravio "Srbe tri vjere" i time otvorio proces borbe za nacionaliziranje Muslimana.Kraljevina Jugoslavija je proklamovala znacaj Zenice i njenog centralnog geografskog polozaja.Zenica je morala tako dobiti kapitalan industrijski znacaj.U Zenici je 1938.g. formiran veliki drzavni koncern "Jugocelik".U 1920.g. bilo je osnovano nekoliko stranaka-"JMO","Srpska narodna organizacija","Radikalna stranka","Hrvatska seljacka stranka","Hrvatska pucka stranka".Tri cetvrtine stanovnika Zenice su bili Muslimanske vjeroispovijesti.I pored toga sto su u tom periodu prije drugog svjetskog rata svi gradonacelnici bili Muslimani,to nije imalo bog zna kakvog uticaja na poboljsanje materijalnog i politickog zivota u gradu.Gradonacelnici do oslobodjenja su bili:Arnaut Sulejman(1878-?)Mutapcic Ahmed,Alikadic Esad,Haramandic Alija , Tarabar Mahmud,(1913-1917)Mutapcic Osman(1917-1923)Gej Ivo-doktor,advokat sa Raba(1923-25)izvjesni Kakaradzi,Dubrovcanin(1925-1926)Mutapcic Ahmed(1926-1931),Asko Boric,doktor iz Travnika(1932-1935),Mutapcic Eniz(1936-1937)Tarabar Mehmedalija(1938-1941)Salcinovic Ismet(1941-1945),Mujagic Mustafa(1945-oslobodjenje).
Poslije drugog svjetskog rata ,u Zenici je pod diktaturom komunistickog rezima od 222 zanatske radnje pola pozatvarano za godinu dana(do 1946).Mnogobrojni stanovnici (stariji)pamte i danas taj rezim i kad su vlasti u ljeto 1945.g. niz glavnu ulicu(bivsu ulicu kralja Petra)sve do Sultan-Ahmedove Dzamije (gdje je u blizini bilo sjediste UDB-e)vodili Eniza Mutapcica,trgovca,Saliha Kratinu,trgovca, i Mujagu Sacaka,suknara-sa tablom okacenom oko vrata na kojoj je pisalo"Ja sam ratni dobitnik(profiter)".A jedna cijela smjena zeljezarskih radnika je izvedena da to gleda.Poznati su i drugi progoni Muslimana od strane komunistickog rezima koji na vjeru nije gledao sa odobravanjem,sve je moralo biti jednoobrazno,komunisticko.Bilo je dozvoljeno vjerovanje ,ali ako ides u dzamiju ili crkvu nisi mogao biti clan Partije a time su ti bila zatvorena vrata za drustvjeni uspjeh i strucni napredak.Poznat je slucaj "Serickog Bega",Hase Huseinovica-Bega,serickog muktara,koji je 1948.g.od okruznog suda u Travniku osudjen kao "izdajnik i narodni neprijatelj" na 10 godina zatvora.U njegovo selo(Muslimansko) je poslije dolazio Nedeljko Bradasevic,predsjednik SUBNOR-a i u svecanim govorima ubjedjivao mjestane da je njihov beg bio ustasa.(Beg je bio za vrijeme drugog svjetskog rata sa svojom milicijom na strani partizana i u nekiliko navrata ga je i Tito posjetio i podrzao,no to Begu nije pomoglo ,iako je Titu napisao i pismo-zalbu).Onda slucaj Dervis efendije Spahica u Pojskama,te slucaj navodnih "Mladih Muslimana(mladica starosti od 19-22g.) ,ili slucaj Imama Mehtica , komunisticke vlasti su te ljude nemilosrdno osudjivale na dugogodisnje robije,po staljinistickim principima.
Kod Muslimana je uobicajeno da ustedjevine i zarade ulazu u nekretnine,zemljisne posjede.Stroga vjerska zabrana bogacenja na racun kamata i interesa je distanciralo gradske Muslimane od "Banke" i harama.Poslije u doba oduzimanja zemljisnih posjeda,to je razorno djelovalo na stabilnost muslimanskih porodica i odredjivalo ekonomsku aktivnost pojedinca.U vrijeme ekskluzivne vlasti komunista,Zenica je stekla epitet "Jugoslavija u malom".Ovdje se mislilo upravo na strukturu stanovnistva.Prema popisu stanovnistva od 15.marta 1948.g. u samoj Zenici od 15 500 stanovnika bilo je 6400 neopredjeljenih(Muslimana),(41 %),Srba 3269,ili 21 odsto,Hrvata oko 5040 ili oko32 %,a zivjelo je i 355 Slovenaca i 18 Crnogoraca i ostalih.Proces jugoslavizacije ostavio je jasne tragove u etnickoj strukturi stanovnistva Zenice.Najbolje se to vidi na kretanju broja Katolika od 1910.g.(39,6 %)a sedam decenija kasnije 1981-17,4 %.Ili porast broja Crnogoraca u Zenici od 1948 -1981-cak 46 puta.!!!!.Oni su po nalogu imali otvoren pristup vlasti .Zenica je u doba komunizma bila simbol jugoslovenstva.Na prostoru malene zenicke kotline poslije obnovljene Zeljezare tokom 1945.i 46.g.krenulo se u proces izgradnje kombinata crne metalurgije.Izgradnja je pocela neposredno poslije sukoba sa Infor Biroom.Prvobitni projekat izgradnje Zeljezare u selu Rudanka kod Doboja , gdje su se po ocjeni strucnjaka stekli najpovoljniji uvjeti -napusten je.Sovjeti su raskinuli ugovor o kreditiranju i povukli strucnu radnu snagu.Jugoslovenski komunisticki vrh je bio prisiljen da trazi novo mjesto i odluka je pala-Zenica!To je bilo da bi se spasio vec dobro uzdrmani petogodisnji plan razvitka.U izgradnju Kombinata krenule su i omladinske i frontovske radne brigade i uz ogromna odricanja i zrtvovanja izgradnja je bila zavrsena 12.oktobra 1958 kada je Tito potpalio trecu visoku pec(koja je 12.aprila 1990.g.ugasena zbog nerentabilnosti).Za kratko vrijeme mnogobrojne posjednicke porodice sa periferije grada ostace bez zemlje u dolini rijeke Bosne koja je u jeku same zetve oduzimana zbog gradnje kombinata crne metalurgije.Pomenimo samo neke posjednike:Ismet Vehabovic,Risto Aleksic iz Pehara,porodica Sivac iz Gradisca,te porodice Bajramovic,Hevlida,Alic,Sisic iz Tetova,porodica Beganovic iz Peharate Babahmetovici i Camdzici.Na mjestu na kojem je otvorena jama Rudnika "Raspotocje" 1951.g.vlasti su oduzele zemlju Edhemagi Sesticu."Da sam prodao slamu od psenice,koja je tom prilikom upropastena,dobio bih vise od onoga sto ste mi vi dali"-izjavio je Edhemaga tuziocu.
Zenica je po podacima iz 1962 bila u samom vrhu vrhu vrijednosti Jugoslavije.Za 15 poratnih godina broj stanovnika u Zenici porastao je za 4 puta.Neposredno po oslobodjenju 1945 Zenica broji 12 000 stanovnika a 1961.g. preko 48 000 sto je za svaku godinu povecanje u prosjeku za oko 2200 stanovnika. Sa dolaskom Ezhera Arnautovica pocetkom sezdesetih godina na spisku zaposlenih sluzbenika u SO Zenica bilo je nesto vise od 200 zaposlenih od kojih cetiri Muslimana,(Alija Ahmic i Sinan Podojak -radili kao referenti,te Nezir Drino i Salih Pezer,kao podvornici.Svo vrijeme industrijske exploatacije interesi grada trpjeli su smrtne udarce.Veliki odliv novaca i sredstava nije brinulo tadasnje politicare koji su igrali kako vlast iz Beograda svira.Briga o vitalnim interesima grada bila je na poslednjem mjestu.Kulminaciju takvog stanja vidjeli su Zenicani na velikom Ekoloskom mitingu,u januaru 1989.g.na trgu Samoupravljaca kome je prisustvovalo 12 000 Zenicana."Prodali ste nas za Sarajevo i Neum"-bila je jedna od poruka .No,grad je vec bio doziveo ekolosku katastrofu nesagledivih razmjera i za uslisenje vapaja bilo je kasno.Iako su u vrhovima vlasti sjedili"zavicajni kadrovi"oni su taj polozaj iskoristili da bi Zenicu izmuzli do kraja sto bi im bila odskocna daska u njihovoj politickoj karijeri.Urbani izgled Zenice odrazava cinjenicu da je ona slika i prilika kraha jedne ideologije.Zenica neodoljivo podsjeca na muzej jer je sagradjena po uzoru na sovjetske gradove iz prve petoljetke,koji su bili zivi primjer cjeline povezane od "mjesta rada" i "mjesta zivljenja".Svako jutro Zenicane je na radiju budila pjesma "Zdravo grade celika,vatre i dima" , "Vatre gore snagom srca svog" , "mi volimo svaki dimnjak tvoj".I sama carsija i Carsijska dzamija trebala je u takvim projektima da bude uklonjena kao simbol proslih vremena.Poznato je da je Ezher Arnautovic,gradonacelnik koji je se bunio protiv odlijevanja sredstava iz Zenice montiranim politickim procesom osudjen na 17 godina robije.I ostali Zenicani koji su upozoravali na ekolosku katastrofu ,bili su uklanjani pod izlikom da su antidrzavni elementi.A oni su samo htjeli da poboljsaju uslove zivljenja zenicke djece ,cija je smrtnost po rodjenju bila najveca na Balkanu.U zrnu psenice bilo je olovo,u zraku sumpor au vodi bakterije.Nikola Telebak,predsjednik Poslovodnog odbora Zeljezare ,sprijecio je istup Doktorke Raseme Tarabar,koja je kao djecji ljekar upozorila roditelje preko talasa lokalne radio stanice o Drasticnom aerozagadjenju i da izvedu djecu iz Zenice.(isti je predsjednik poslije postao predstavnik beogradskog "Genexa"u Londonu ).U medjuvremenu su "Genex" i "Progres",beogradske firme, nagradjivane za dobit stecenu trgovinom celikom iz Zenice.A u Zenici su godinama koncentracije sumpor-dioxida kao indikatora zagadjivanja bile cak 230 dana u godini drasticno premasivale dozvoljene iznose.Direktori su od sumnjivih para pravili silne vikendice u Neumu a Zenicki malisani su vapili za jednim pristojnim filterom na dimnjaku.Mislim da je to vrijeme ruske zaostale tehnologije i komunisticke diktature iza nas i da se nece vise nikad vratiti.Zenicki(i bivsi jugoslovenski )industrijski div je mrtav.
U ljeto 1991.g. zeljezara je ugasila vecinu svojih postrojenja , rat je bio na pomolu.Po Zenici su osvanjivali plakati sa stranackim kandidatima.A 1992-rat,prve izbjeglice dolaze u Zenicu,mjenja se nacionalna struktura grada, ratista, sukobi sa HVO, blokade, bombardavanje, granatiranje, glad, nedostatak struje, vode, grijanja,....Mracno doba za obicne Zenicane, radne ljude, koji nista ne shvatise....Ovaj dio istorije necu ja da pisem, ne samo zbog nedostatka podataka, nego sto je to jos frisko, nedovrseno...I na kraju da kazem da je ovaj text pisan na osnovu utisaka jednog obicnog gradjanina Zenice, bez neke pristrasnosti , za sve gradjane Zenice, bez obzira na nacionalnost, ma gdje se sada nalazili